Čaj je bezalkoholno piće, koje sadrži tein. To je oparak koji spremimo kad prelijemo posušene listove ili pupove grma čajevca (Camellia sinensis) s vrelom vodom. Kao dodatak čaj lako sadrži i druge biljke, začine ili voćne okuse. Poslije vode, čaj je najraširenije piće na svijetu.
Riječ čaj potječe iz kineske riječi cha. U nekim kineskim pokrajinama se riječ izgovara kao t'e, koja se tako prenijela u mnogo drugih jezika: tea (engl.), te' (ital.), tee (njem.). Čajevac većinom raste u Kini, u Indiji, Bangladešu, Pakistanu, Republici Koreji, na Šrilanci, Tajvanu, u Indoneziji, Nepalu, u Australiji, Argentini, Rusiji i Keniji. Riječ čaj se u slovenskom upotrebljava za bilo koji oparak iz voća ili bilja. Tako znamo čaj od kamilice, šipka i mnoge druge. Za čaj iz listova čajevca se upotrebljava izraz pravi čaj, a za ostale se koristi biljni ili voćni čaj. Čaj je znan već 3000 godina. Kako je otkriven opisuje se u narodu kroz legende.

Po kineskoj legendi car Shen Nung (2737.-2697.god. p.n.e.) otkrio je čaj čisto slučajno. Kod prokuhavanja vode za piće u nju je palo nekoliko listova s obližnjeg grma dajući tamni napitak s aromatičnim mirisom. U Kini, za careve vladavine, čaj su brale mlade djevice, svaki dan obučene u čisto, mirisne i u rukavicama, u potpunoj tišini.

Indijci tvrde, da je čaj otkrio 495. god. p.n.e. Bodhi Dharma, budistički časnik. Mladi svećenik je putovao u Kinu. Kako bi izvršio svoj teški zadatak, zaželio je nebesku pomoć. Zavjetovao se, da na putovanju neće spavati. Kod pete godine san ga je počeo nadjačavati. Da bi svladao pospanost žvakao je lišće grmlja. Ubrzo je shvatio da su ga listovi dotičnog grma posebno osvježili, što mu je omogućilo da ostane budan sljedeće dvije godine.

Japanci, koji imaju izraz za trepavice u čaju, imaju svoju legendu. Svećenik koji je zaspao usred meditacije si je odrezao trepavice koje su pale na tlo. One su pustile korijenje i sljedeće jutro tamo je narastao grm. Svećenik je kušao lišće i njihova svježina ga je oslobodila i ispunila sa novim moćima.

Povijest čaja je dugačka i zamršena, širila se preko različitih kultura preko tisuću godina. Mada postoje legende i priče o početku pića i uporabi, nitko nije siguran o točnosti izvora. Studije o čaju govore da geografski izvor vrsta potječe vjerojatno oko točke na sjeveroistoku Indije, sjeverne Burme, jugozapadne Kine i Tibeta. Kroz budizam piće se raširilo na Koreju i Japan. Masovna proizvodnja i trgovina čaja počela je u Kini, kad se je u 19. stoljeću čaj raširio po brojnim lokacijama svijeta.
Ljekoviti učinci zelenog čaja i biljnoga, su u tradicionalnoj medicini znani kroz tisućljeća. Lao Tze, utemeljitelj Taoizma, je u kineskim spisima iz prvog stoljeća p.n.e., čaj opisao kao eliksir bezsmrtnosti. U Sloveniji je pijenje čaja povezano prije svega sa liječenjem ljudi, koje u našim krajevima ima bogatu tradiciju. Europski parlament je donio uredbu (ES) št. 1924/2006., koja govori ljekovitim učincima na ljudima. Zato svakome pojedincu prepušćamo, da nađe podatke o mnogobrojnim učincima bilja, pravih čajeva, i čajnih mješavina.
Više o uredbi.